Zanimljivosti

FIZIČKA  AKTIVNOST I ZDRAVLJE

Fizička kultura predstavlja korišćenje kretanja, odgovarajuće sportske opreme i najbolje sredine za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja.

Fizička aktivnost unaprjeđuje zdravlje tako što usporava srčani rad, smanjuje rizik od svih kardiovaskularnih oboljenja i usporava gubitak koštane mase sa starenjem. Ubrzava se metabolizam, smanjuje apetit i ubrzano se gube masne naslage.

Pozitivni zdravstveni efekti redovne fizičke aktivnosti ispoljavaju se na mentalno zdravlje ( volja, istrajnost, samodisciplina, socijabilnost), fizički razvoj, ima rekreativni efekat (otklanjanje umora) i povećava otpornost, udruženo sa klimatskim ciniocima.

Fizička aktivnost moze se uspješno primijeniti i u rekonvalescenciji poslije infarkta miokarda, atrofije mišića, zglobova i kostiju, labilnosti vegetativnog nervnog sistema, slabe periferne cirkulacije, dekubitusa, mijalgije, depresije i kod neuroza.

Kod zdravih ljudi redovna fizička aktivnost povećava fizičku sposobnost kroz razvijanje sposobnosti relaksacije, izdržljivosti, neuromuskularne kontrole, gipkosti i snage.

Pozitivni fiziološki efekti redovnog fizičkog vježbanja su stvaranje pozitivnih kiselih    metabolita (citrati), hipetrofija i kapilarizacija mišića, razvoj kostiju, dominacija parasimpatikusa (bradikardija, bradipneja, hipotonija), brza nervno-mišićna reakcija na stimulus, hipertrofija i dilatacija miokarda i smanjivanje adhezivnosti trombocita, viskoziteta krvi i koncentracije lipida u krvi.

Što se tice efekata fizičkog vježbanja na krvni pritisak, smanjivanje tjelesne mase za najmanje 5 kg moze biti dovoljna da se znatno snizi arterijski pritisak. Fizičkom aktivnošću se sinergistički djeluje sa antihipertenzivnom terapijom.

Za smanjivanje stresa i za subjektivno osjećanje dobrog zdravlja veoma dobar efekat daju vježbe istezanja, posebno joga i tai cu cuan.

Izometrične vježbe sa tegovima predstavljaju anaerobno vježbanje, pri cemu se razvijaju mišići i jačaju kosti, ubrzava se metabolizam i ubrzava se katabolizam masti.

Svaki trening, a posebno kod djece, porazumijeva period opterećenja i period odmora. Počinje se malim intenzitetom i obimom, zatim se povećava obim uz isti intenzitet i tek poslije dužeg perioda treniranja primjenjuje se maksimalan intenzitet. Glavni zdravstveni problem pri treniranju moze biti pretreniranost koja je uslovljena nagomilavanjem negativnih kiselih metabolita- mlječne kiseline i histamina. Pri tome se javljaju subjektivni znaci – glavobolja, nesanica, anoreksija, razdražljivost, pad motivacije i objektivni znaci – tahikardija, hipertenzija, tahipneja. Tada treba prestati sa treningom određeno vrijeme, ili primijeniti druge sportske aktivnosti do ublažavanja , ili nestanka simptoma.

Od velikog znacaja za zdravlje stanovnistva su javni bazeni. Temperatura vode i vazduha najidealnije je da budu jednaki. Bitni problemi koji se postavljaju pred zdravstvenu i druge službe na javnom bazenu su:

  • spriječiti povrede,
  • spriječiti utapanje,
  • spriječiti infekcije.

Pored fizičkog vježbanja, u podizanju otpornosti organizma koristi se i tzv. kaljenje sunčanjem, vodom i  vazduhom. Pri tome se djeluje na eksteroceptore i interoceptore organizma i podiže se nervni i mišićni tonus. Principi fizičkog vježbanja su da ono mora biti:

  • sistematično,
  • postepeno,
  • raznoliko,
  • bez dužih pauza.

Kaljenje sunčanjem se postiže postepenim produžavanjem izlaganja otvorenom suncu za po 5 minuta dnevno. Prvo se sunčaju manje osjetljivi djelovi tijela – dorzalni djelovi ruku i nogu i leđa. Zatim se sunčaju osjetljiviji djelovi – volarni djelovi ruku i nogu, trbuh i slabine. Ne treba se suncati izmadju 11 i 15 časova kada je intenzitet infracrvenog i ultraljubicaštog zračenja najveći.

Kaljenje vodom zasniva se na tri puta većoj toplotnoj provodljivosti vode od vazduha. Pri tome je djelovanje vode mehaničko i toplotno. Primjenjuju se tople (32⁰C) i hladne vodene kupke (24⁰C). Pri tome se tijelo trlja sunđerom ili ubrusom. Tijelo se naizmjenično posipa ili tušira toplom i hladnom vodom. Pri tome se naizmjenično izaziva vazokonstrikcija i vazodilatacija.

Pri kaljenju vazduhom primjenjuju se tople (19⁰C) i hladne (10⁰C) vazdušne kupke. Postupak izlaganja djelova tijela je isti kao kod sunčanja.

Hodanje je najpreporučljivija fizička aktivnost u najširoj populaciji. Za to postoji više razloga. Ne plaća se, ne treba posebna oprema, ne postoji opasnost od povrede, premaranja, ishemije miokarda. Hodanje 30 minuta dnevno smanjuje rizik od nastanka kardiovaskularnih oboljenja, kancera, moždanog udara, dijabetesa tip 2, bolesti žucne kese, smanjuje se rizik od frakture kuka kod starijih, umanjuje se anksioznost i depresivno raspoloženje i produžava  život. Hodanjem 60% od maksimalnog napora najefikasnije se gubi masno tkivo sagorijevanjem 70 kcal/km.

Onim ljudima koji su u mogućnosti za to treba preporučiti da njeguju psa. Na taj način povećava se fizička aktivnost hodanjem, a emotivni kontakt sa psom otklanja depresivnost i anksioznost. Dijete koje brine o psu razvija najbolje ljudske osobine.

Problem pri bavljenju fizičkom aktivnošću su povrede, odnosno, oštećenje tkiva sportiste ili rekreativca nastalo naglo u određenom ograničenom vremenu vezanom za takmičenje ili trening. Ove povrede čine 10% od svih povreda, a nastanu godišnje kod 2% svih sportista.

U pogledu lokalizacije sportskih povreda one se rangiraju na sljedeći način:

  • koljeno (15%),
  • skočni zglob (15%),
  • lakat (5%),
  • stopalo (5%),
  • potkoljenica (5%).

Prva pomoć pri sportskoj povredi ekstremiteta podrazumijeva primjenu leda, imobilizaciju, kompresiju i elevaciju, što umanjuje otok i bol.

ISHRANA I HIDRACIJA SPORTISTA

U pogledu ishrane sportista postoje sljedeća načela. Povećane su energetske potrebe. Na primjer u odnosu na spavanje, pri hodanju je četiri puta povećana potrošnja, kod umjerenog trčanja deset puta, a kod sprinta 200 puta. Udvostručena je potreba za bjelančevinama (2g/kg TM). Povećane su potrebe za ugljenim hidratima, zbog obezbjeđivanja rezervi glikogena. Povećane su potrebe za vitaminima i mineralima, zbog obilnog znojenja. Kod sportista treba spriječiti acidozu laktovegetarijanskom ishranom pred takmičenje. Povećane su potrebe za NaCl radi sprječavanja grčeva mišića. Ne treba jesti najmanje tri sata prije treninga. Poslije napora ne treba jesti najmanje sat. Kod drugih napora neposredno prije takmičenja treba dati voćni sok sa glukozom uz malo kuhinjske soli. Poslije napora treba dati 100g glukoze + 100mg vitamina C. Jedan od glavnih problema koji se javljaju u sportskom naporu je dehidracija. Poremećaji koji se mogu javiti u vezi sa dehidracijom u sportu su:

  • toplotni edemi nogu i ruku;
  • toplotna tetanija – karpopedalni spazam usled hiperventilacije;
  • toplotna sinkopa – smanjen vazomotorni tonus;
  • toplotni grčevi – hiponatrijemija;
  • toplotno iscrpljenje – profuzno znojenje, temperature do 39⁰C;
  • toplotni udar – prestanak znojenja, temperatura preko 40⁰

Kao preventivna mjera protiv dehidracije primjenjuje se hidracija prije, u toku i posle treninga.

DOPING U SPORTU

Veliki zdravstveni problem u sportu predstavlja korišćenje dopinga. Doping je davanje ili upotreba stranih supstanci u bilo kojem obliku, ili fizioloških supstanci u višestruko povećanim dozama zdravim osobama kao i postupci sa ciljem da se povećaju njihove sportske sposobnosti. Klasifikacija dopinga u sportu je sljedeća: zabranjene supstance i  postupci, sportski farmaci i opšta sredstva za jačanje i osvježenje.

U zabranjene supstance i postupke ubrajaju se: stimulansi, narkotici, kanabinoidi, beta-2 agonisti, beta-blokatori, peptidni hormoni, diuretici, selektivni modulatori androgenih receptora, inhibitori miostatina, glukokortikosteroidi, anabolički steroidi, inhibitori aromataze i krvni doping.

Stimulansi pojačavaju funkciju centralnog nervnog sistema i smanjuju fizički i psihicki zamor: amfetamin, kokain i efedrin.

Narkotici smanjuju bol pri povredama i izazivaju euforiju: morfin i metadon.

Kanabinoidi poboljšavaju koncentraciju i jačaju volju za pobjedom: hašiš i marihuana.

Beta-2 agonisti imaju blagi anabolički efekat: salbutamol, salmeterol, terbutalin.

Beta-blokatori (propanolol, atenolol, esmolol) usporavaju rad srca, smanjuju nervozu i drhtanje ruku.

Peptidni hormoni ubrzavaju metabolizam i povećavaju otpornost na stres: insulin, kortikotropni hormoni.

Diuretici smanjuju tjelesnu masu i ubrzavaju eliminaciju drugih doping supstanci: furosemid.

Selektivni modulatori androgenih hormona utiču na androgene receptore odgovorne za rast miofibrila povećavajući masu i snagu mišića.

Inhibitori miostatina blokiraju efekte ove bjelančevine koja ograničava rast mišićnog tkiva.

Glukokortikoidi smanjuju inflamaciju: prednizolon, deksametazon, hidrokortizon.

Anabolički steroidi ubrzavaju sintezu proteina, povećavaju mišićnu snagu i ubrzavaju oporavak poslije fizičkog napora: nandrolol, stanozolol, stenbolon i testosteron.

Inhibitori aromataze stimulišu sekreciju testosterona: klomifen, ciklofenil, tamoksifen.

Krvni doping dovodi do povećanja broja eritrocita u krvi i koncentracije hemoglobina neposredno prije takmičenja. Sprovodi se autolognom ili homolognom transfuzijom eritrocita, ili subkutanom injekcijom eritropoetina.

Sportske farmake samo ljekar propisuje i obavezna je prijava 24h prije takmičenja. Ovdje ubrajamo kofein, sedative, hipnotike, analgetike, analeptike i hormone.

Opšta sredstva za jačanje i osvježenje moze dati trener, ali u fizioloskim dozama. To su: vitamini, monosaharidi, kalcijum i fosfor i prehrambeni koncentrati.

Pri doping kontroli u pojedinačnim sportovima kontrolišu se prva tri takmičara po plasmanu  + jedan žrijebom. U grupnim sportovima određuju se po tri takmičara žrijebom iz svake ekipe, odmah po takmičenju. Urin se skuplja u tri posude u prisustvu zvanične osobe, a potom se nosi na analizu.

Prijevremena ejakulacija

Prijevremena (ili prerana) ejakulacija (lat. ejaculatio praecox) je seksualni poremećaj kod kojeg muškarac ejakulira za vrijeme penetracije ili vrlo brzo po penetraciji, a svakako prije nego što bi to on ili njegova partnerka željeli. Konkretno, to znači da muškarac ejakulira pri penetraciji ili nekoliko sekundi po penetraciji, te tako sam odnos traje kratko. Ovo je najčešći seksualni poremećaj kod muškaraca svih doba. Najčešće se javlja kod mlađih muškaraca između 18 i 30 godina starosti, nešto je češći kod visoko obrazovanih muškaraca (prevalencija: 25-40%).

Međunarodno društvo za seksulanu medicinu ponudilo je definiciju privremene (sekundarne) i stalne tj. kontinuirane (primarne) prijevremene ejakulacije. Prijevremena bi ejakulacija bila opisana prema novoj definiciji kao seksualni poremećaj koji pogađa muškarce, a koji se karakteriše izbacivanjem sperme koje se događa uvijek ili samo ponekad prije same penetracije ili pak oko prve minute nakon penetracije što se javlja već nakon prvog seksualnog iskustva (stalna ili kontinuirana prijevremena ejakulacija) ili se, s druge strane, radi o klinički značajnom i neugodnom smanjenju latencije na tri minute ili manje (privremena prijevremena ejakulacija).

Suštinski, radi se o nemogućnosti odgađanja orgazma duže od dvije minute od penetracije i taj problem pogađa 20 do 30 posto muškaraca tokom njihovog života. Najčešće se javlja na početku seksualnog života ali i kod iskustava sa novim partnerom, no često problem postaje trajniji i dublji.

Ne postoje dovoljno jasni razlozi koji dovode do prijevremene ejakulacije. Navode se psihološki i organski razlozi. Neki autori smatraju da do primarne prijevremene ejakulacije više dovode organski razlozi. Psihološki uzroci prijevremene ejakulacije uključuju depresiju, stres zbog egzistencijalnih problema, nerealna očekivanja od seksualnog čina, seksualno zlostavljanje, nedostatak samopouzdanja. Tjeskoba je psihološki element koji može doprinijeti nastanku prijevremene ejakulacije. Ova tjeskoba može biti u vezi sa ili samim seksualnoim činom ili može biti uzrokovana drugim razlozima. Ukoliko je muškarac imao zadovoljavajuć seksualni život gdje se prijevremena ejakulacija znala dogoditi samo ponekad ili pak nikad, moguće je da problemi u vezi pridonesu pojavi prijevremene ejakulacije. Ti problemi uključuju nedostatak komunikacije među partnerima kao i neriješene konflikte koji onemogućuju postizanje emocionalne intimnosti. Od organskih razloga najčešće se navode hormonski poremećaji.

Prijevremena ejakulacija može ostaviti efekat na život muškarca ali i njegovu vezu, bilo bračnu ili ljubavnu. Ovaj problem često kod muškaraca stvara tjeskobu, a kada se radi o ozbiljnijim slučajevima on čak prijeti braku ili vezi, iz jednostavnog razloga jer može naštetiti seksualnom životu oba partnera. Ozbiljniji oblik prijevremene ejakulacije je kada muškarac ejakulira prije nego penetretira. Ovo muškarcu može umanjiti njegovo samopouzdanje, nezadovoljstvo kod partnerke, a može biti ozbiljniji problem ako par želi dobiti dijete. Ovaj problem dovodi do nezadovoljstva seksualnim životom. Ukoliko problem potraje, oba partnera neće biti u stanju postići potpuno seksualno zadovoljstvo. Ipak, postoje praktična rješenja za ovaj problem.

Važno pravilo kod rješavanja ovog problema je shvatanje da je seks nešto što se ne događa samo u penisu već u cijelom tijelu. Muškarac bi trebao biti svjestan svoga tijela sve vrijeme trajanja seksualnog čina. Kada muškarac počne voditi ljubav cijelim tijelom u njemu neće biti napetosti, a napetost u tijelu za vrijeme seksa svoje oslobađanje nalazi u prijevremenom ejakuliranju. Dišite duboko, jer duboko disanje prirodni je oblik disanja tokom seksa i omogućiće lakšu kontrolu nad ejakuliranjem.

Metode koje se savjetuju muškarcima kako bi savladali problem preranog ejakuliranja su:

  • Masturbacija- Masturbacija par sati prije seksa može omogućiti jače i trajnije erekcije kada dođe do odnosa s partnerkom.
  • „Počni-stani tehnika”- Možete je raditi sami ali i sa partnerkom. Stimulišite rukom penis dok ne osjetite da se približava vrhunac, tada prestanite i pričekajte 30-tak sekundi te počnite opet i to uradite nekoliko puta. Kada ovladate ovim procesom sami, možete ga raditi i sa partnerkom, konačno uz malo upornosti ovladaćete vašim procesom ejakuliranja.
  • „Tehnika stiskanja”- Tokom odnosa, kada muškarac osjeti da će ejakulirati, žena treba da pritisne glavić penisa na tridesetak sekundi čime će ejakulacija biti spriječena. Nakon toga opet se nastavlja sa stimulacijom i to se ponavlja do trenutka kada se osjeti da je vrijeme ejakuliranja.
  • Anestetičke kreme- Ove kreme stavljaju se na penis oko 30 minuta prije seksa kako bi penis učinile manje senzitivnim. Kod korištenja ovog pristupa prethodno se savjetujte sa ljekarom. Kremu prije seksa treba isprati.
  • Biljna medicina– Neko vrijeme na tržištu je moguće naći biljne tablete za muške seksualne probleme kao što je prerana ejakulacija. VigRX Plus je jedan od vodećih proizvoda na tom polju. VigRX Plus blagotvorno djeluje na cijeli muški reproduktivni sistem te povoljno djeluje na krvotok i nervni sistem čime omogućava veću kontrolu nad procesom ejakulacije.

Kontraceptivna sredstva koja koriste muškarci

Kontracepcija znači spriječavanje začeća, tj. neželjene trudnoće. Pravilno sprovođenje kontracepcije omogućava planiranje porodice, planiranje broja djece, što stvara povoljne uslove za harmonične odnose u porodici. Željeno potomstvo ima poseban značaj za emotivnu povezanost između djece i njihovih roditelja. Zato se u civilizovanom svijetu teži ka efikasnim sredstvima za kontracepciju, a samo u slučajevima prijeke potrebe pribjegava najsurovnijem potezu planiranju djece, a to je pobačaj ili abortus.

Kontraceptivna sredstva mogu da koriste muškarci i žene. Ipak, znatno veći broj sredstava postoji kod žena. Kontraceptivna sredstva koja koriste muškarci treba da spriječe prodiranje sjemene tečnosti u usminu (vaginu). Najstarije i najpoznatije sredstvo koje koriste muškarci je kondom ili prezervativ.

U salonima raskalašnog i velikog plemstva u Evropi 18. vijeka, često se pojavljivao veliki ljubavnik Đovani Đakomo Kazanova (1725-1789). Jednom takvom prilikom stao je usred skupa dama i zamolio ih da mu posvete malo pažnje. On je iu džepa svog svilenog odjela izvadio nežto malo i zgužvano, prinio ga ustima i naduvao, prikazujući čvrstinu kondoma. Čuveni zavodnik pokazao je nešto što je postojalo mnogo desetina vjekova prije njegovog rođenja.

Rimski pisac Antonius Liberalis (oko 150 godina prije naše ere) zabilježio je da je po predanju kralj Minos prvi koristio prezervativ. Božji sin i legendarni vladar Krita bio je teško oštećen jer su mu umjesto sperme pri polnom odnosu iz uda tekle zmije, škorpije i stonoge. Zato su u Minisovom naručju umrle sve žene. Tek je plemkinja Prokiris, koja je u to vrijeme od svog ljubomornog muža pobjegla na Krit, našla spasa Minosovoj golemoj nevolji. Ona se mašila kozje mokraćne bešike od koje mu je načinila kondom, tako da su kraljeve žene poslije odnosa sa njim ostjale žive. Poslije ovog pronalaska grkinje u kontracepciji nije bilo mnogo promjena: teleća, ovčja i kozija crijeva ostala su najtraženija za kondome sve do 19.vijeka. prezervativi su imali konac oko gornjeg, otvorenog kraja, koji se u toku ejakulacije povlačio da ne bi zaštitno sredstvo skliznulo sa muškog uda.

Teškoće je predstavljalo i to što su se kondomi veoma teško nabavljali. Zbog toga je srećnim vlasicima savjetovano da ih poslije upotrebe dobro operu i koriste više puta. Pri tome ih je valjalo njegovati: spolja podmazivati uljem, a iznutra posipati talkom. Nije dokazan pravi put nastanka naziva kondoma, naziv koji je opšte prihvaćen o tome ima dvije sasvim ozbiljne pretpostake. Prva pretpostavka je vezana za ljekara kralja Čarlsa Drugog (1630-1685), a to je Dr Kondom. Načinio je za vladara prezervativ od ovnujskog crijeva. Koji je ovim bio oduševljen. Zbog toga je kako se vjeruje ova košuljica dobila ime kondom. Nije manje vjerovatna pretpostavka da je izraz kondom izveden od latinske riječi kondus što znači čuvar zaliha.

Od sredine 19. vijeka prezervativi su postali potrošna roba, jer je tada počela njihova masovna proizvodnja, pa su se poslije upotrebe bacali, pošto su bili jeftini. Za to je zaslužan pronalazač vulkanizacije, Čarls Gudjer, koji je 1885 godine proizveo prvi gumeni kondom. Bio je debljine dva milimetra i imao je nepodesan uzdužni šav.

Prvi prezervativ koji ne kvari uživanje tanak je, a ipak siguran, djelo je njemca Julija Fromana koji je svoj izum patentirao 1919. godine. Stakleni cilindri u beskrajnom lancu utapaju se u sok gumenog drveta sa dodatkom sumpora i cinkovog oksida, pa se zatim na temperaturi od 110 stepeni podvrgavaju procesu vulkanizacije. Danas je debljina kondoma od 0.04 do 0.08 mm, a svaki se elektronski kontroliše. Čak postoje i norme Evropske zajednice za dužinu od 17 cm. To podrazumjeva da se po potrebi ne mora odvijati do kraja. Kod pažljive upotrebe kondoma pruža se skoro sigurna zaštita. Prije upotrebe potrebno je provjeriti da ije pocjepan, da li je elastičan, jer kod dugog stajanja guma istruli. Posbno treba biti pažljiv poslije ejakulacije, jer tada slabi erekcija i kondom može da spadne sa penisa, a sjemena tečnost da se prospe u vaginu. Zato na kraju snožaja treba prstima obuhvatiti ivicu kondoma  izvući ga zajedno sa penisom. Poslije upotrebe kondom se baca. Kondom pruža zaštitu od seksualno prenosivih bolesti i značajan je elemenat u prevenciji AIDS. Prijetnja oboljevanja od AIDS-a navela je ljude da dobro otvore oči kada biraju partnere. Zbog smrtne opasnosti od te bolesti opet je sve više u upotrebi kondom.

Prekinut snošaj ili coitus interruptus je stara, ali nedovoljno sigurna metoda kontracepcije. Ranije se znatno češće koristila, ali se taj način uške kontracepcije i danas koristi. Prekinuti snošaj zahtjeva veliku disciplinu muškarca, koji mora prekinuti snošaj prije ejakulacije. Ujedno prekinuti snoš0aj zahtjeva veliku usaglašenost između partnera kod snošaja, tj. jednovremeni orgazam, jer se tehnika prekinutog snošaja sastoji u tome da se u trenutku orgazma, tj. ejakulacije, prekine snošaj i ejakulacija obavlja izvan vagine. Prekinuti snošaj onemogućava pravi orgazam, kao i tjelenu i duševnu relaksaciju poslije orgazma. Takav polni akt stvara nervnu napetost, neurotizira muškarca što se negativno odražava na potenciju. Zato je prekinuti snošaj vrlo neprikladan način zaštite, pogotovo što danas postoje vrlo sigurna i neškodljiva sredstva za kontracepciju.

Sjemevod se podvezuje iz razloga muške kontracepcije. Hirurška intervencija je laka i izvodi se u lokalnoj anesteziji. Treba napomenuti da je ovaj vid kontracepcije definitivan jer se presjecaju sjemeni kanali i onemogućava da spermatozoidi izbace u mokraćni kanal. Pri ejakulaciji dolazi do izbacivanja sjemena ali bez spermatozoida izbacuje se sjema plazma.

O piluli za mušku kontracepciju takođe se govori. Koktel nekih hormona mogao bi prekinuti proizvodnju muškog sjemena, ili zaustaviti kretanje spermatozoida.

Uticaj spoljinih faktora na reprodukciju

Jedan od najznačajnijih elemenata značajnih za kvalitet sperme  u svakom slučaju je starost organizma. Polna zrelost muškarca nastaje u ipak prije tjelesne. Jasno je da je nemoguće odrediti granicu po godinama starosti. Najveća koncetracija testosterona ( muškog hormona) u krvi je izmedju 25-35 god života pa je tada i njegova reproduktivna moć najveća. Kako kasnije pada nivo testosterona sa starenjem, tako se smanjuje mogućnost za nastanak reprodukcije. Značajnu ulogu igra ishrana. Ona mora  prije svega biti dovoljna i kvalitetna. Bjelančevine animalnog porijekla imaju najveći značaj od svih namirnica u produkciji sperme. Pored bjelančevina treba istaći značaj svježe hrane bogate vitaminima voće, povrće, mlijeko, svježa jaja. Treba napomenuti da su za stvaranje sperme neohodni vitamini E, A i B1. Ukoliko dodje do manjka ovih vitamina prekida se i stvaranje spermatozoidi. Pored ovih elemenata, za stvaranje sperme  neophodni su minerali a prije svega Ca i P.

Lakši fizički rad i svakodnevno kretanje povoljno utiču na stvaranje sperme. Ukoliko je čovjek u nemogućnosti da se kreće ili je stalno zatvoren, iz bilo kog razloga imaće manji volumen sperme a njegovi spermatazoidi će biti slabijeg kvaliteta.Da bi stvaranje sperme bilo u granicama normalnih vrijednosti neophodne su šetnje po lijepom vremenu dok po nevremenu treba biti kraće vrijeme u šetnju ali uvijek na dnevnoj svijetlosti. Sunčeva svijetlost veoma povoljno utiče na stvaranju sperme pogotovo ako se svakodnevno organizam izlaže dejstvu sunčevih zraka. Potrebno je napomenuti da ukoliko smo duže u mraku nastaju znatni poremećaji u spermatogenizi.

Temperatura je jedan od najvažnijih faktora koji utiču na spermatogenezu. Normalno je niža od unutrašnje temperature tijela za 3-4°. Ta činjenica je ustvari osnovni uslov koji omogućuje stvaranje sperme.

Važnu ulogu igra skrotum u smislu termoregulacije, pri čemu se oslanja na funkciju  skrotalnog mišića koji refleksno podiže ili spušta testise i tako stalno održava nižu temperaturu. Kod obostranog kriptorhizma (skriveni testis) nema spermatogeneze zbog visoke temperature kojoj su izloženi testisi u trbušnoj duplji. Značajno je napomenuti da visoka spoljna temperatura negativno utiče na stvaranje spermatozoida. Što je veća spoljna temperatura to je oštećenje testisa izraženije.

Poznato je da su još  stari  Rimljani svojim sugradjanima savjetovali da “terme” (njihova kupališta) koriste kao kontraceptivnu metodu.

Erektilna disunkcija ( impotencija)

Erekcija je složena fiziološka funkcija koju ugrožavaju brojni činioci, uključujući visok krvni pritisak, oštećenje živaca, dijabetes, aterosklerozu,   alkoholizam, stres i depresiju. Nije, međutim, ispravno svaki izostanak erekcije dijagnostkovati kao erektilnu disfunkciju.

Seksualna impotencija, koja se još naziva i erektilna disfunkcija (poremećaj erekcije) je nemogućnost muškarca da postigne i zadrži odgovarajuću erekciju potrebnu za zadovoljavajući polni odnos.

Ljekarima se često javljaju muškarci koji se žale na probleme sa erekcijom, da bi u nastavku razgovora priznali da prema dotičnoj ženi/muškarcu više ne osjećaju polnu želju. “U tom slučaju nije riječ o erektilnoj disfunkciji, nego u manjku požude. Ako bi muškarac i htio imati seks sa ženom/muškarcem koja ga ne privlači, onda se ne vodi za seksualnim, nego nekim drugim pobudama”, tvrdi njemački psiholog Klaus Von Heesen.

Nepostizanje erekcije

Tjelesni uzroci se mogu podijeliti u:

  • Hormonski poremećaji
    Smanjenje nivoa testosterona u krvi zbog poremećaja testisa je rijetko, ali se lako  prepoznaje i liječi. Drugi je uzrok povećanje izlučivanja prolaktina, hormona žlijezde hipofize koji može dovesti do impotencije, a poremećaj nije lako uočiti pri rutinskom ljekarskom pregledu. Nivo prolaktina može smanjiti bromokriptin i tako otkloniti impotenciju  tih bolesnika.
  • Nuspojava ljekova
    Najveća je vjerovatnoca poremećaja kod uzimanja ljekova za smanjenje visokog krvnog pritiska, cimetidina (za povišen nivo želudačane kiseline) te nekih ljekova za liječenje psihijatrijskih bolesti.
  • Lokalni uzroci 
    Ranije bolesti penisa kao što su prijapizam (dugotrajna bolna erekcija nastala bez prethodnog seksualnog podražaja), povrede penisa i Peyronieva bolest (bolest vezivnog tkiva koja uzrokuje zakrivljenje penisa i smanjenje ukrućenosti) mogu uzrokovati impotenciju zbog bujanja vezivnog tkiva i začepljenja krvnih žila.
  • Neurološki uzroci
    Mnogi neurološki poremećaji, uključujući povrede određenih djelova mozga, kicmene moždine, manjka senzornih signala ili oštećenja živaca (npr. nakon hirurskog zahvata uklanjanja prostate ili mokraćne besike), mogu uzrokovati impotenciju. Kod hirurskih zahvata, impotencija se može izbjeći tako da se živci ostave nedirnuti.
    Čak polovina muškaraca sa dijabetesom (šećerna bolest) postane impotentna nakon prvih 6 godina bolesti, a impotencija može biti prvi simptom poremećaja nerava uzrokovanih dijabetesom.
  • Uzroci od strane krvnih sudova
    Muškarci s ovim poremećajima pate od potpunog nedostatka erekcije, smanjenog ukrućenja penisa ili gubitka erekcije tokom snošaja. Najčešće je uzrok ateroskleroza (suženje ili začepljenje arterija). Ponekad zračenje karlice uzrokuje oštećenja krvnih sudova i posljedičnu impotenciju. Šećerna bolest također oštećuje krvne sudove pa je to dodatni mehanizam impotencije kod ove bolesti, uz oštećenje živaca.

Najčešći psihološki uzroci erektilne disfunkcije su:

  • Depresija . Depresija je čest uzrok erektilne disfunkcije. Negativni osjećaji o sebi mogu se preseliti u krevet gdje uzrokuju nemogućnost postizanja i/ili održavanja erekcije. Osim toga, ljudi koji boluju od depresije uzimaju antidepresive koji kao nuspojavu mogu prouzrokovati pojavu impotencije. Ali, proces može biti i obrnut. Muškarci rijetko obole od kliničke depresije zbog već postojeće erektilne disfunkcije, ali ako bi muškarac previše vremena provodio razmišljajući o svom problemu to bi moglo voditi u tjeskobu i negativne emocije.
  • Stres. 
    Stres je reakcija čovjeka na nešto što traži prilagođavanje na novu situaciju. Stres je moguće kontrolisati jer stres dolazi od toga kako čovjek reaguje na stresne situacije. Gnijev, promjena raspoloženja, tuga i briga su neki od simptoma stresa. Stres zbog posla, braka, finansija i td. često je uzrok erektilne disfunkcije.
  • Tjeskoba .
    Strah od toga kako će se seksualni odnos odviti može stvoriti pretjeranu brigu koja bi mogla rezultirati pojavom nemogućnosti da se postigne erekcija. Ova pretjerana briga može uslijediti i ako muškarac već jednom prije nije mogao postići/održati erekciju
  • Osjećaj krivice i nisko samopoštovanje su takođe psihološki faktori koji se mogu pomiješati sa seksualnim funkcionisanjem koji mogu rezultovati nemogućnošću postizanja erekcije.

Najvažniji faktori rizika za ED su

  1. godine
  2. povišeni krvni pritisak
  3. cigarete
  4. gojaznost
  5. šećerna bolest
  6. veće količine alkohola

Ostali faktori rizika 

  1. psihološki faktori , depresije
  2. arterioskleroza
  3. povrede karlice, međice i uda
  4. operacije u maloj karlici (radikalna op. prostate i besike , op debelog crijeva)
  5. neurološke bolesti
  6. hormonalne bolesti
  7. premalo vježbanja
  8. nuspojave ljekova
  9. uzimanje droga(heroin,kokain,metadon)